Svetlost laserskog zraka može biti reflektovana, absorbovana, propuštena, emitovana.
Jedna talasna dužina omogućava da samo ciljane strukture u koži odreaguju, dok ostale strukture samo propuste laserski zrak. Tako na primer, 810nm (diode laser) deluje na pigment u koži, 585nm (pulsed dye laser) deluje na krvne sudove, 10600nm (CO2) deluje na vodene strukture.
Osnovno dejstvo svakog lasera jeste zagrevanje ciljane strukture, izuzetak je samo fotodinamska terapija.
Laseri nemaju radijaciono zračenje i ne mogu negativno uticati na celo telo.
Komplikacije procedura su moguće i svode se na preteranu akumulaciju toplote.
Zavisne su od iskustva lekara koji radi na laseru, kao i od kvaliteta aparata i bezbednosnih mera koje su specifične za svaki pojedini laser.