
Komplikacije tetovaža nisu česte ali ponekada zahtevaju i višemesečno lečenje.
Tetoviranje je proces ubacivanja trajnih ili privremenih boja u kožu. Sama reč potiče od reči tattau što znači obeležiti.
Tokom procesa tetoviranja pacijenti retko razmišljaju o mogućim neželjenim dejstvima i komplikacijama ove procedure.
Komplikacije mogu biti podeljene u rane (u prve dve nedelje od tetoviranja) i kasne (nakon mesec dana).
Komplikacije tetovaža
- Bakterijske, virusne i gljivične infekcije se lako šire na tretiranoj regiji. Tokom procesa tetoviranja narušava se intaktnost kože kao barijere i svi infektivni agensi se lako šire kako u kožu tako i u potkožno tkivo. Nekada je infekcija uzrokovana neadekvatnim čišćenjem površine kože pre nanošenja boje, a nekada boja nije čuvana ili proizvedena na sterilan način. Bakterijska infekcija može se dobiti i ako se sprovedu sve mere predostrožnosti ako klijent ima hroničnu bakterijsku infekciju u nosu ili grlu. Infekcije mikobakterijama koje nastaju nakon tetoviranja teško se otkrivaju i teško leče zbog same prirode bakterije. Pojava crvenila praćena bolom, mehurićima, curenjem gnoja i limfe prvi su znakovi infekcije bakterijama. Neophodno je što pre javiti se dermatologu. Virusne infekcije mogu dati životne komplikacije tetovaža a usko su vezane za sterilnost opreme koja se korsti. Infekcije hepatitisom C i B, HIV infekcija prenose se iglom. Realna su opasnost u salonima gde se ne polaže dovoljno pažnje na sterilizaciju. Moluske bradavice i HPV virus lako se šire tetoviranjem.
- Alergijska reakcija i reakcija na strano telo česta je kod boja koje imaju dodatak nikla, žive, kobalta, kadmijuma. Reakcije na strano telo mogu se manifestovati već tokom 24 sata a nekada i posle više godina ili mogu biti provocirane ponovnim unosom boje. Alergijske reakcije mogu različito izgledati, a javljaju se: crvenilo, perutanje, svrab, otok, mehurovi a kasnije i zadebljanje i formiranje granuloma. Tetovaže kanom mogu izazvati veoma snažnu imunološku reakciju praćenu oticanjem limfnih žlezda i visokom temperaturom. Koprivnjače mogu da traju godinama nakon tetoviranja.
- Kontaktna alergija moguća je i na sredstva kojima se sprovodi nega nakon tetoviranja. Posebno ako se u negu uvrsti antibiotska mast. Antibiotici vrlo često daju alergije na koži kojoj je površina jako oštećena.
- Nejasna je povezanost tetovaža sa pojavom tumora na koži i da li je koincidencija ili je to uticaj kancerogenih materija koje se mogu naći u boji, kao i uticaj UV zračenja na kožu koja se dodatno boji. U dijagnostici melanoma otežavajuća okolnost je ako postoji tamna tetovaža u toj regiji. Obojeni makrofagi mogu se naći u regionalnim limfnim čvorovima i samo analizom boje mogu se razlikovati od metastaza melanoma.
- Kod osoba koje imaju transplantirane organe, insulin zavistan dijabet, kao i autoimuna oboljenja mogu se javiti neočekivane snažne autoimune reakcije koje zahvataju potkožno tkivo pa i mišiće te regije.
- Keloidno zarastanje kože je dosta često pogotovo kod osoba koje već imaju nešto čvršće ožiljno tkivo i pređašnje keloidno tkivo. Ožiljno tkivo na tetovaži nastaje ako je majstor neobučen ili preagresivan pa ode preduboko sa iglom.
- Komplikacije pri magnentnoj rezonanci mogu se desiti kod osoba koje imaju stare tetovaže kao i kod onih čije boje nisu adekvatnog kvaliteta. One sadrže puno teških metala pa se tokom MRI pregleda dešava da cela regija otekne, da se javi bol a nekada i manja opekotina.
- Tetoviranje preko mladeža je jako često i dovodi do toga da se mladež ne može adekvatno pregledati kao i da je promena u pigmentu mladeža teško primetna. Zabeležene su i manje studije koje potvrđuju nastanak melanoma samo u regiji gde postoji tetovaža. Za sigurnost takvih zaključaka ipak je potrebno više sprovedenih studija.
Većina tetovaža prolazi bez medicinskih komplikacija. Treba ipak biti svestan da su komplikacije tetovaža moguće i da neke mogu zahtevati i višemesečno lečenje.